I ništa.

Znate, ponekad se ne prepoznajem više. Sumnjam da bi on uspio naći bar mrvicu mene kad bi se opet sreli , možda bi bio iznenađen a možda bi prezirao pojavu koju je sam stvorio. Jedne nove oči imaju sjaj , ali lice im je iskrivljeno. Mada samo ja vidim crtu morbidnosti i odbačenosti I sama sam…

Nastavi čitanje →

Ne znam ko si , a ko nisi.

Sad kažu da me ne znaju i sama znam da nisam ja Tu nasmijanu djevojku odavno sam sahranila.                                                                      Sve je bilo tako teško                                                         Ne bih nazvala to srećom                                                         Uvijek tražio si načine na                                                         koje da me povrijediš                                                         Ti najbolji si kada nemam                                                         s kim da te uporedim !

Nastavi čitanje →

Dobar, loš, zao.

Ne krivim ni tebe, ni sebe, ni zvijezde, ni vrijeme, ni prostor. Naprosto više nikog nemam da okrivim. Kada me obuzme panika što još uvijek čuvam sva sjećanja onda povratim. I sjetim se nekog našeg trenutka, filmski se rasplačem. Ili se napijem, pa te vraćam u nekim iskrivljenim slikama. Ja koliko god nastavim dalje, koliko…

Nastavi čitanje →

1001

Jučer sam konačno sahranila staru sebe, bez suza, neke velike tuge. Svakako se već duže vremena opraštamo, nikad je nisam znala pustiti, Mada  je bilo očito da je zauvijek izgubljena. Vegetirala je ,mučila sam je Napokon, otišla je. Danas sam otvorila oči , i nova ja je poželjela da nisam. Već smo tu naišli na…

Nastavi čitanje →

Bilo je samo pitanje vremena kada ćeš zariti svoje zube Presjeći mi arteriju Odnjeti me tamo gdje me niko nikada neće pronaći. Znala sam duboko u sebi, da ljudi kao ti i ja nikada ne nađu izlaz, ma ni da nam je pred nosom. Da li ti je drago što si našao način da me…

Nastavi čitanje →